петак, 10. фебруар 2012.

obligacije i politika

        Politika je čudo.Politika je i jedna srpska dnevna novina.Politika je i proces.Ona je zapravo sve u životu.Politika to smo mi.Njenim metodama se svakodnevno svako od nas koristi da bi postigao određeni cilj.Na putu do bilo kog cilja nam stoje određene prepreke.Ako smo samosvesni i dovoljno iskreni prema sebi izabraćemo uvek put kojim sporije ali sigurnije stižemo do ciljeva koje smo sebi zadali.U zavisnosti od umeća, možemo i do cilja, ali mi tom istom cilju nismo ni za dlaku blizu ako nismo umešni.

        To je moguće objasniti na sledećem primeru udaru dve velike politike : Zamislimo momka koji je po merilima sredine u kojima živi i radi odlično biće-momak za primer.Sada zamislimo devojku koja je to isto po merilima iste te sredine.Dakle, ona je lepa, pametna, obrazovana--ona je devojka za primer.Samo ta ista sredina boluje od selektivne amnezije.Sredina je zaboravila da su momak i devojka emotivne kreacije prirode.Pa sada kakve to veze ima???Ima, naravno da ima!Itekako..Da krenemo dalje.Momak je spazio tu lepu devojku ispred kioska u svom kraju.On želi da primeni ličnu politiku i stoji mu na raspolaganju jako malo vremena.Ta politika se sastoji od 2 mere.Prva je prići devojci.Druga je politika nečinjenja.Scenario 1: Momak prilazi devojci i dolazi direktno pod udar u tom trenutku suprotstavljene mu politike:ona odvažno odmahuje i rukama i glavom, neodobravajući taj potez,a suštinski je oduševljena što je predmet pažnje na jedan takav način.Epilog ima 2 moguće faze: 1.Momak odustaje 2.Momak je uporan

 Umesto zaključka
Momak je u prvoj fazi doživeo politiku neuspeha.
Momak je u drugoj fazi doživeo politiku mogućnosti.
Momak će samo u drugoj fazi biti na korak do cilja.On će koristiti sva legitimna sredstva.On će koristiti sav intelekt.Koristiće svaku emociju, jer je u prilici da sebe nametne osobi koja mu se dopala.Na prvi pogled.
Scenario 2: Momak odutaje od devojke, bez samopouzdanja napušta mesto pružene mu prilike, možda će čekati bolji ''timing'', pokušati na nekom drugom mestu, ako ga ikada bude bilo..On je doživeo politiku poraza!

Umesto zaključka
Momak nema hrabrosti koja nosi ljubav, nema ni harizme, totalno je nesiguran u sebe, a to bi bilo ne samo na polju odnosa između dvoje mladih nego bilo koje druge oblasti.
A devojka???  Šta sa njom...Ona je nosilac politike tzv.''Velikih sila''.Ona je ta koja se pita, kojoj se prilazi koja daje svoj sud, kritiku, pristanak.Međutim šta, ako devojka pristane!?Još gore po nju ako pristane odmah!?Šta sa sredinom koja je okružuje, u kojoj uživa poverenje!?Da li sme da se drzne i odluči onako kako ona smatra da treba!?...........Svi smo robovi politike.Politika je mnogo komplikovana.Tako postoji porodična, politika ljubavi, politika komunikacije...Jako je bre ta politika kompleksna stvar!!!Kakva god da je ta politika, ona stalno traži od nas hiljade odgovora na mnoga pitanja.Zapravo nama i kada se čini da smo u pravu, moramo da budemo oprezni, jer šta će reći naši birači.

Elem, kakve sve to veze ima sa obligacijama?
Pa ovako:obligacioni odnos je odnos između 2 tačno utvrđena lica(najmanje dva).Tim licima mora čak i ime biti  određeno.Mora da se zna gde ko radi.Gde žive ti ljudi.Vrlo slično na primeru nesrećnog momka i nesrećne devojke, robova ličnih politika.Međutim ovde postoje značajne razlike.Onoga trenutka kada bilo ko od nas stupi u jedan takav obligacioni odnos mora da ima na umu sledeće: I jedna i druga strana imaju obaveze.Pravo nas štiti kada onaj drugi pogazi  preuzete obaveze.To je vrhunski princip-pacta sund servanda(ugovor je zakon)
Umesto zaključka
Mi odemo u naš omiljeni market, kupimo gomilu piva, grickalica, po neki sokić, smrznuto voće i još po nešto, a onda kao momak iz našeg primera dođemo do kase i mi bi da se okrenemo i sa svim u ruci odstupimo i ponesemo ono što smo stavili u korpu, a da svi zaborave na našu obavezu da treba to i da platimo.Bojim se da neće moći!Moramo da platimo.
S druge strane, umesto gomile piva na kasi kasirka kuca dve gomile u nadi da nećemo to primetiti.Bojim se da neće moći!
Još strašnija varijanta bi bila, damo' mi na ime avansa izvesnu svotu novca za nove cipele, a naš prodavac nam ih nikada ne isporuči.Bojim se da neće moći!

Na kraju, ovde u ovoj našoj lepoj Srbiji postoje i ljudi koje zovemo tzv.''profesionalnim političarima''.E to je ono što mnogima nikada nije, niti će biti jasno.Ta grupa ljudi daje takva obećanja...te uradićemo ''ovo'', pa samo što ne završimo ''ono'', pa stvorićemo uslove za '' to i to''..Naravno od ''ovoga'' nema ni ''O'', od ''onoga'' nema ni ''O'' od ''toga i toga..''nema ni ''T i T''.

Umesto zaključka
Obligacije i politika nikada ne idu zajedno.U politici kada se obavežete, vas nikada neće bilo ko zbog bilo čega naterati da ispunite.Obligacije su prožete načelima.Tih načela je dovoljno, taman toliko koliko treba razumnim ljudima.Politika nema načela sem jednog.Interes.Pa kako će nam biti bolje?Mora da nam bude bolje.Nama koji ne poznajemo tu profesionalnu politiku, a i ovima nazovi ''profesionalcima'' kada se promeni sistem vrednosti.Kada će se to desiti? Možda nikada, ali vredi pokušati.Dakle, biće bolje samo po sebi, kada mi profesionalno-politički nepismeni rešimo da se postaramo za uvođenje nekih pravila u taj ''profesionalizam''.Na koji način?Načina je mnogo.Da se ja pitam, da mene neko pita rekao bih : Postupite na jedan od načina na koji je postupio momak iz našeg primera!Ljudi daj da uradimo nešto!!!!!!

Нема коментара:

Постави коментар